Piše: Martin Asbury
„Evo, vidi ovo!“ rekao je rođak, bacivši mi knjigu. Bio je to sami kraj pedesetih, bio sam jako mlad, bilo je jako hladno, i bilo mi je jako, jako dosadno.
Onako tinejdžerski mrljavo, uzeo sam knjigu sasvim nezainteresovan i otvorio prvu stranicu. Odmah sam se upecao… Bio je to moj prvi susret sa Jamesom Bondom, a njegov uticaj na mene će postati ogroman.
Bio sam krenuo na akademiju, i sebe sam vidio kao nekog ko traži novi put za umjetnost, književnost, film i tako dalje, i to je tada bilo (kako se tada govorilo) vrlo „hip“. Pritom treba imati na umu da je u to vrijeme – sa još svježim sjećanjem na rat – bilo teško naći zabavne sadržaje i uzbudljivi eskapizam, toga jedva da je bilo, tu i tamo, ma praktično nigdje… uglavnom, razumjeli ste.
Televizija je tad bila u povoju. Imali smo samo tri (da, tri!) kanala, pa nije bilo izbora, već si gledao ono što se prikazuje ili nisi ni gledao. Filmovi su postajali avanturističniji, ali jako sporo, a ilustracija – u vidu stripa – na to se gledalo osorno i sa visine.
Stoga je iznalaženje novog, i po mom tadašnjem shvatanju, inovativnog, uzbudljivog i realističnog tipa heroja je bilo kao naći zlato. Do tada su nam se nudili radnički tipovi kao što su Bulldog Drummond, Svetac, i slični; bili su oni okej na svoj način, ali nisu – zaista nisu – imali onu srčanu realističnost (kako sam tad mislio) Jamesa Bonda. On je bio junak sa kojim sam se u svojoj mladalačkoj naivnosti mogao poistovjetiti; pravi, naočiti muškarac koji puši, zna da se tuče, voli žene koje luduju za njim, i može podnijeti najstrašnije mučenje – a opet, na kraju pobjeđuje. Baš poput mene, tako sam zamišljao (i ja sam pušio). Te su se knjige čitale u dahu, a glavni junak je zaista bio jedinstven: neodoljivi James Bond. Od prve knjige koju sam pročitao, postao sam Bondov obožavatelj koji budno čeka priliku da se dokopa svake knjige o njemu.
Kako sam već spomenuo, moderna ‘hrabra’ vizuelna avantura praktično nije postojala u to vrijeme, pa je takvo jedno vizuelno iskustvo bilo moguće izraditi samo u stripu. Pa zamislite moje ushićenje kada je Daily Express najavio da će svakodnevno objavljivati James Bond strip u nastavcima!
Bio sam mlad student koji je od samog početka gorio od želje i riješenosti da se bavi crtanjem stripova, i zbog toga sam se suočio sa mnogo negodovanja, očaja i podsmijeha od mojih učitelja. Ali oni nisu bili vidjeli Tarzana kako ga je vidio Burne Hogarth, ili Ripa Kirbyja od Alexa Raymonda. Oni nisu bili upoznati sa čistim užitkom koji daje dobra priča grafički producirana u kontinuiranom stilu, nikad se nisu divili vještini i dizajnu takvoj jednog poduhvata – a ja tad sigurno nisam bio neko ko će ih preobratiti.
Tog dana kada su počeli sa objavljivanjem, otvorio sam Daily Express i uronio u novu vizuelnu interpretaciju Jamesa Bonda – strip! Čitao sam ga svakog dana, ponovo proživljavajući zamišljene avanture koje sam tako često smišljao gutajući knjige o njemu.
Strip je ispunio sva moja očekivanja. Bio je sjajan. John McLusky i njegov crtež su se vidno oslanjali na rad Alexa Raymonda, što nikako nije bila loša stvar. Volio sam kako je John prikazivao Bonda, njegovi crteži su sasvim odgovarali Flemingovim opisima. Bio je opasan ali gospodin, a naročito me je intrigiralo povremeno javljanje Bonda kao naratora u prvom licu.
Nakon određenog vremena, umjesto Johna je došao Jaroslav Horak, češko-ruski umjetnik, pa je strip revitaliziran i ponovo osmišljen, s tim da je i dalje ostao vjeran originalnom Flemingovom idejnom rješenju. Horak je stripu, ako govorimo o izgledu i stilu, dao upečatljivu svježinu i modernost. Učinio je to sa toliko samopouzdanja da je jako visoko podigao standard u malom svijetu dnevnog stripa u nastavcima.
Priznajem da sam u to vrijeme bio pod jakim uticajem ove dvojice ostvarenih umjetnika, i na neki način vjerovatno još uvijek jesam. Kako bilo, kada je Bond konačno dospio na filmsko platno, temelj njegovog vizuelnog identiteta su, kako sam oduvijek smatrao, postavili McLusky i Horak, davši svoj doprinos tom kultnom stripu. Kada se je Sean Connery okrenuo, paleći cigaretu, na početku filma Dr. No i izgovorio ono čuveno: „Bond – James Bond“, prošli su me žmarci niz leđa jer je to bilo istinsko otjelotvorenje mog zamišljenog junaka. On je stvarno bio James Bond.
Vremenom sam se našao u privilegovanoj poziciji da radim na knjigama snimanja za mnoge kasnije nastavka filmova o Bondu, što je za mene bilo veliko zadovoljstvo i užitak. Reći da je Bond obilježio najveći dio mog života jednostavno ne zvuči dovoljno upečatljivo, a svakako je istina!
Ovdje ćete naći šest priča o Bondu sa stripovima u nizu, za čitanje i ponovno iščitavanje sa punim užitkom, uzbuđenjem i stimulacijom koju pružaju. Jer radi se o jedinstvenim prikazima svijeta tog vremena. Uživajte!
Martin Asbury je isprva bio poznat kao strip-crtač čiji se rad uglavnom objavljivao u Look-In časopisu koji je objavljivao stripove kao što su Kung-Fu, Six Million Dollar Man i Battlestar Galactica. Vremenom je postao umjetnik koji je stajao iza crteža i teksta za Garth koji je Daily Mirror objavljivao punih 21 godinu. Za to vrijeme, Martina su vrbovali da pređe u filmsku industriju, pa je tako zaslužan za knjige snimanja velikog broja filmskih ostvarenja uključujući „Intervju s vampirom“, „Tuđinac 3“, „Harry Potter“, „Ratovi zvijezda“ i sedam filmova o Jamesu Bondu.
Dvaput je osvojio nagradu za najboljeg strip-crtača godine, a dobitnik je i nagrade za životno djelo koju dodjeljuje britansko filmsko udruženje pod nazivom British Film Designers’ Guild.
Agarthi Comics objavljuje prvu od četiri knjige kojim će biti obuhvaćeni svi klasični stripovi o James Bondu, a isti možete pronaći u svim bolje opremljenim knjižarama u Bosni i Hercegovini i na www.agarthicomics.ba, kao i na www.stripovi.ba