Jan Dix 1 – Smrt jednog slikara

PROCITAJTE BESPLATNO OGLEDNE STRANICE STRIPA

Dragi čitaoci, dragi prijatelji, dragi Bosanci i Hercegovci!

Prihvatam sa velikim zadovoljstvom priliku koja mi je data kao autoru italijanskih stripova, dugi niz godina aktivnom u ovoj profesiji, da upoznam novu publiku za koju znam da je osjećajna i inteligentna. Neka ovo ne izgleda kao laskanje sa interesom da bih jeftino stekao vaše simpatije: to je jednostavno izražavanje poštovanja i simpatije prema ljudima koje sam upoznao putujući posvuda, na moru i na kopnu, posjećujući gradove u unutrašnjosti i mjesta na ostrvima i obalama onoga što se prije zvalo Jugoslavija. Drago mi je da se, poduhvatima kao što je ovaj Agarthijev, širi interes za proizvode iz kulture (i u ovom slučaju, takozvane Bonelli proizvode) i da se još više osjeća blizina i afinitet osoba koje se gledaju sa suprotnih strana jednog malog jezera koje zovu Jadransko more.

Djelo koje vam predstavljam je nesumnjivo Bonellijev strip, ali bavi se temom koja je prilično neobična (neko, za koga se nadam da se uvjerio u suprotno, bi rekao nevjerovatna) za kategoriju avanture, a to je umjetnost. Umjetnost je centralna tema oko koje se odvijaju doživljaji našeg protagoniste Jana Dixa – Dix se njome profesionalno bavi: istraživač je i savjetnik najvažnijeg muzeja u Amsterdamu, Rijksmuseum; ali je takođe i posmatrač kojeg posebno pokreće lična radoznalost, a malo je i trgovac i kolekcionar.

Jedna od čarolija umjetnosti je da čini dragocjenim jeftine materijale kao što su platno, drvo, kamen, a cijene radova drevnih umjetnika ili učitelja, te onih modernih i naših savremenika dostižu sve vrtoglavije iznose. Stoga je razumljivo da mogu postati predmetom krađe, krijumčarenja, falsifikovanja. Naš protagonista će imati pune ruke posla kao detektiv među lopovima, ubicama i kriminalcima raznih fela. Stoga će Dix biti i istraživač u najtradicionalnijem smislu te riječi. Ali pored toga vidjećemo da je za njega umjetničko izražavanje takođe i ponajviše sredstvo, instrument da gleda svijet na drugačiji način, bilo da se radi o vanjskom ili unutrašnjem svijetu. Gledišta velikih umjetnika, kroz njihova djela i život, pomažu da se shvati možda malo bolje takozvana „stvarnost”, naočigled jasna i evidentna, ali ponekad i tamna, nejasna, pa i nepravedna i neprijateljska. Umjetnost nudi ključ da se otvore tajna vrata, u dubini svjesti, putem kojih se prate misterije ljudske duše i enigma LJEPOTE.

Pozdravljajući vas želim, uz određenu dozu strepnje, da Jan Dix, vjerenica Annika, sudija Hillman i asistent Gherrit postanu i vaši poznanici, pouzdani, simpatični kao što su bili za mene koji sam se bavio njima u četrnaest brojeva njihovih doživljaja.

Carlo Ambrosini