Vlasnik godinama ispunjava svoju kuću uspomenama, nijemim svjedokom njegovog života koji je vjerna slika njegova. Poput parova koji su oduvijek živjeli zajedno. Tako, kada njen stanar zauvijek nestane, sadržaj kuće je paraliziran prašinom čekajući da se njen vlasnik vrati. Dva brata I sestra koji su protagonisti ove priče vratit će se godinu dana nakon očeve smrti u porodičnu kuću u kojoj su odrasli. Namjera im je da je prodaju, ali sa svakim komadom kojeg žele baciti suočavaju se sa sjećanjima. Strahuju da se rješavaju prošlosti, sjećanja na oca, ali i vlastitog sjećanja.
“Autora ništa ne obavezuje više nego rad koji započinje sekvencom za pamćenje. Čitalac je to uhvatio i zahtijevat će da ta snaga ne oslabi i da bude usmjerena dalje prema prema tačnom zatvaranju savršenog kruga.
Kuća puna ljubavi i istine, to uspijeva. Ali u isto vrijeme je siguran da će svaki čitalac proživjeti na različit način boravak u ovim sobama u kojima živi univerzalno.
Kako starim osjećam da je jedina tema u književnosti – a vjerovatno i u svemu ostalom – protok vremena.
I Kuća, knjiga koju je dječak želio nacrtati za svog mrtvog oca, je također knjiga koja je dopustila Pacu Roci da nacrta vrijeme koje nestaje, ili koje je nestalo, ili koje će nestati.”
Fernando Marías
Ovo izdanje je objavljeno uz podršku programa Creative Europe, u sklopu projekta “Mjesto susreta civilizacija – Izgradnja evropskog identiteta mladih”.
Prevoditeljica izdanja je Slobodanka Boba Lizdek.