PROVIRI U KNJIGU
IZNENAĐUJUĆE OTKRIĆE
Jedinstveni, često ekscentrični likovi u ovim pričama oživljavaju, iako rijetko, ugodan život na samo nekoliko stranica. To su zanemareni stanovnici Sofije – prosjaci, prostitutke, preljubnici, nasilnici, ubice, Romi i nezadovoljni građani u potrazi za razumijevanjem i smislom u svojim potlačenim životima.
Stil pisanja Terzijskog neodoljivo podsjeća na kombinaciju Frederika Eštona (Mitar Milošević), autora popularnog “Luna, kralja ponoći”, T. H. Grejča (Gradimira Pašćanovića), autora detektiva Hejzija uz primjese pisanja Čarlsa Bukovskog.
U “Slučaju s kravatom” privatni detektiv je zaokupljen pokušajem da pronađe svoju omiljenu kravatu kada je unajmljen da fotografiše za prevarenog muža. Ovakav posao je toliko zamoran i banalan, smatra detektiv, da bi najradije prodavao srećke na željezničkoj stanici. “Tako bi mu barem život bio ispunjen življim utiscima i strastima i nikada mu ne bi bilo dosadno.” Detektiv ne zna da ga u slučaju čeka iznenađujuće otkriće.
Novinar je angažovan da napiše članak o putovanju u priči “Osamdeset hiljada liga na Ženskoj pijaci”. To bi trebalo da bude neka vrsta “članka o životnom stilu”, ali da li je to značilo da je trebalo da bude namijenjen “nouveau bogatašima koji su sanjali o izolaciji od svijeta?”. Novinar kreće prema najvećoj pijaci u Sofiji i sjeda u mali kafić. “Ako besciljno sjedite nekoliko sati na besciljnom mjestu, počinjete da otkrivate čudne stvari”, misli on. Kroz novinarska zapažanja vidimo Rome, Arape, luđake i kupce na pijaci. U blizini se nalazi zatvorena, gotovo sterilna pijaca Hali, ali novinar shvata da “tamo ništa ne propada i uzročno nema ni života”. Novinar napušta “mirnu i veselu potrošačku divljinu” i vraća se na Žensku pijacu, gdje vladaju luđaci.
Ima nešto u ovoj priči što služi kao metafora za samu Sofiju. Možete se fokusirati na blještavilo i glamur i novopečenih bogataša, ali u ovim brzo pročitanim pričama autor nas uvodi u živote pravih stanovnika sofijskih ulica.
KNJIŽEVNA DIKTATURA
Kalin Terzijski je rođen 1970. godine u Sofiji. Završio je Medicinski fakultet i zaposlio se kao psihijatar. “Zbog činjenice da su mladi doktori dobijali vrlo mlade plate”, kako sam kaže, počeo je pisati za novine i magazine. Tokom tog perioda napisao je seriju priča i eksperimentalne proze. Početkom 2000. napušta posao i posvećuje se isključivo pisanju i slikarstvu. Član je kolektiva pisaca Književna diktatura zajedno s bratom Svetoslavom, također piscem. Dosad je objavio tridesetak zbirki priča, tri zbirke poezije i četiri romana. Dobitnik je brojnih nagrada, između ostalih i nagrade za najprodavaniju knjigu godine (roman “Alkohol”, 2010), Europske nagrade za književnost 2011. za zbirku priča “Voli li vas neko” te nagrade za doprinos bugarskoj kulturi (2013) i najčitanijeg autora godine (2014). Knjige su mu prevedene na desetak europskih jezika. Ovaj roman je dostupan uz samo jedan klik na shopu www.agarthicomics.ba i u svim bolje snabdjevenim knjižarama u BiH.
