Napoleon

 napoleonMOJE IME JE NAPOLEONE

Napoleone di Carlo je rođen u Adis Abebi, u Etiopiji, od oca Italijana i majke Francuskinje. Roditelji su mu pružili zapadnjačko obrazovanje, upisavši ga u italijansku školu. Uprkos tome, mladi Napoleone istovrememeno prihvata i arhaičnu kulturu afričke zemlje u kojoj odrasta i koja ga snažno privlači, kulturu prožetu animizmom i primitivnim spiritualizmom.

 

Slijedeći svoje prirodne sklonosti, postaje policajac i radi kao bezbjednosni funkcioner u italijanskoj ambasadi u Adis Abebi. No uskoro se njegov entuzijazam novom profesijom suočava sa gorkim razočaranjem.

 

Razlog njegovog razočarenja je osjećaj odgovornosti zbog nemogućnosti hvatanja Cardinala, diaboličnog kriminalca, sa kojim se susreće tih godina u Africi i koji postaje njegov zakleti neprijatelj koji mu uvijek uspijeva pobjeći. Cardinal se, prerušen u akreditovanog preduzetnika u italijanskoj ambasadi, bavi pravom trgovinom robljem ne libeći se da se otarasi cijelog ljudskog tereta (na primjer dječaka uzetih iz plemenskih sela), i tada, nažalost prekasno, Napoleone pronalazi način da razotkrije njegovo trgovanje. Iz tog razloga, Napoleone napušta policiju i, nakon prerane smrti svojih roditelja (ubijenih tokom plemenske pobune), napušta Afriku, čije se draži nikada neće uspjeti osloboditi.

 

NAPOLEONEOV SVIJET

Prema nekim legendama američkih Indijanaca, fizički svijet ne postoji, već je on samo „sanjan“ od strane duhova. Drugim riječima: nisu ljudi ti koji stvaraju snove, već je San taj koji stvara ljude i stvari.


Čak je i mogućnost sanjanja, prema tome, samo dar koji ljudi primaju od Duhova, koji dozvoljava ljudima da spoznaju, mada ne potpuno jasno, ovu Kosmičku Istinu. Iako je Napoleone priklonjen toj tezi, racionalni i materijalistički dio njegove ličnosti se bori protiv te teze, stvarajući mu tako realnu bojazan da će se sve strmoglaviti u haos. Napoleone sebe definiše kao junačkog stražara koji čuva granice nevidljivog svijeta i pokušava, koliko god to bilo moguće, da ostane sa obje noge na zemlji. Tako je u epizodama skoro uvijek prisutno, u stalnoj povezanosti sa stvarnim svijetom, mjesto smješteno van vremena i prostora, gdje, poput nekog velikog magacina, sve ličnosti koje je tokom vjekova stvorila ljuska mašta (od Pinokija do Minotaura) pronalaze dom. Na ovom mjestu, snovi, košmari, fantazije i delirijumi koegzistiraju jedni sa drugima, u iščekivanju da njihovi legitimni stvaraoci na Zemlji zatraže njihovo prisustvo. Tim svijetom revnosno administrira nepodmitljivi birokrata, a njime upravlja komisija mudraca kojom predsjedava Guverner Slučaja (Governatore del Caso).

 

HOTEL ASTRID & C.

Deset godina nakon njegovog bijega iz Afrike, odnosno u trenutku u kojem ga mi upoznajemo, Napoleone se nalazi u Švicarskoj, u Ženevi. Ima oko trideset i pet godina i upravlja jednim malim hotelom koji je u njegovom vlasništvu – Hotel Astrid. Napoleone ovdje pretežno radi kao noćni portir, a u vođenju hotela mu pomaže nepokorna gospođa Simenon, švicarska domaćica koja mu je toliko privržena da je Napoleone naziva i njegovim „anđelom ognjišta“. Napoleon je samotnjak koji uglavnom boravi u svom hotelu baveći se proučavanjem insekata (svojom velikom strašću) te produbljujući poznavanje krimi literature. Potreba za samoćom (koja mu je, uglavnom, onemogućena) krije njegovu težnju za istraživanjem značenja i konačnog smisla stvari. Osuđen je da vječito teži ovom otkriću, iako ga nikad u potpunosti ne pronalazi. Iako ima poseban odnos sa nevidljivim svijetom, Napoleone nije mistik: inspektor Dumas i zamjenik inspektora Boulet ga stalno mole da se bavi konkretnim slučajevima, poznavajući njegove kvalitete bivšeg policajca i njegovo poznavanje krivičnih pitanja. Kada mu njegov dobar prijatelj inspektor predstavlja pojedine slučajeve, izazivajući tako njegovu znatiželju, ili kada se radi o slučajevima koji ga se lično tiču (periodične pojave Cardinala), Napoleone zanemaruje svoje opiranje i pokazuje se kao pravi čovjek od akcije, upuštajući se u tuče i zagrijavajući cijev svoje Berette kalibra 9.


Upadanje Lucrezije, Calienda i Scintillonea (Varnice) u Napoleoneovu percepciju svakodnevne stvarnosti predstavlja jedan od ključnih elemenata serijala. Ova tri stvorenja predstavljaju tri različita aspekta njegove ličnosti te sa njim komuniciraju kao autonomne cjeline. Lucrezija je zahtijevna nimfa koja predstavlja ženski senzibilitet; Caliendo je groteskni i pedantni batler koji se često postavlja normativno; Scintillone je mala luda, nepodložan pravilima i disciplini.

 

Napoleone s vremena na vrijeme dobija priliku da putem sna pristupi ovom nevjerovatnom području, dolazeći tako do otkrića i zaključaka o ljudskim djelovanjima koje inače ne bi mogao spoznati. Serijal posvećen Napoleoneu di Carlu nastaje na temelju detektivskih i noir priča, žanru kojeg su obilježila dva velika autora: filmski redatelj Alfred Hitchcock i pisac Raymond Chandler. Međutim, naslijeđe ove narativne tradicije nije ništa drugo nego podrška za Napoleoneove posebne istrage. Njegov život je, ustvari, pun nepodudarnosti: psihički elementi koje stvara njegova mašta, koji su vidljivi samo njemu, direktno djeluju na njegovu percepciju svakodnevne stvarnosti, komuniciraju sa njim u obliku triju bizarnih figura zvanih Lucrezia, Caliendo i Scintillone.

 

Ova tri „duha“ su za Napoleonea potvrda postojanja nekog svijeta drugačijeg od onog fizičkog, ali koji se sa njim nerijetko miješa, često radikalno utičući na tok stvari. U slijedu svakodnevnih događaja, kao što su događaji koji čine dio Istorije, Slučajnost igra presudnu ulogu. Ime samog lika, Napoleone, ukazuje, na pomalo ironičan način, na veliku harizmu tog čovjeka, kao i na znatnu fizičku i psihičku energiju koju posjeduje, a koja je za čovjeka poput njega neophodna da bi prodro u zamršenost ljudskog uma, suočavajući se tako sa zagonetkama nesvjesnog.

 

NEPRIJATELJI

Glavni nosilac Napoleoneovih avantura je sačinjen od istraga zločina i kriminalnih djela: u okviru zavjera koje je dosada razriješavao, pojavljuju se često ličnosti povezane sa svijetom ruske mafije i japanskih yakuza; misteriozni i moćni afrički ili južnoamerički šamani koji posjeduju pradavne tajne vlastitih civilizacija; male budale spremne na sve za šaku novaca; propalih plemića u potrazi za izgubljenim snovima; stare i zbunjene ubice u raljama šizofrenije; sumnjivi međunarodni trgovci umjetničkih djela. Pored toga što krivce privodi licu pravde, naš detektiv-entomolog takođe posjeduje sposobnost da razotkrije Zlo, bez obzira u kakvom se mitskom ili metaforičnom obliku ono krije.

 

Rastrgan između realnog svijeta i onog oniričnog (svijeta smještenog „iza bara, dolina, planina, šuma, oblaka, mora, s one strane sunca, etera i granica zvjezdanih sfera“, tamo gdje obitavaju njegovi odani Lukrecija, Caliendo i Scintillone), on ne oklijeva da se suoči sa naočigled nestvarnim prijetnjama poput Harpija, Sirena, odlučnog Bellerofonta, boga Pana; pravim ikonama popularnih horora, poput grofa Dracule; hordi antičkih ratnika samuraja; kultnih filmskih zvijezda kao što je James Cagney. Iz koje god dimenzije pristizali njegovi neprijatelji, Napoleone pokušava razumijeti zašto u ljudskoj prirodi postoji snažna sklonost Zlu (koje se pojavljuje prikriveno u najrazličitijim oblicima). Sa svoje laičke tačke gledišta pokušava da mu pronađe smisao i da predvidi njegove strategije, razotkrivajući ga sve dok ne poništi njegov destruktivni i samodestruktivni potencijal koji ono ostavlja ljudima.

 

Žrtve i mučitelji su povezani perverznim prstom sudbine. Te uloge se često obostrano izmjenjuju, čak i unutar jedne iste osobe te se time ostavlja utisak da su ljudski stvorovi samo nemoćni glumci u već postojećem scenariju, gdje su uloge prethodno podijeljene od strane podrugljivog lutkara. Kroz slučajeve sa kojima se suočava, Napoleone takođe istražuje ljudsku prirodu te, zahvaljujući svom posebnom senzibilitetu, uspijeva prepoznati nevidljive sile koje djeluju iza pojava stvarnih događaja.

 

Napoleone može dokučiti aure začaranih mjesta i vidjeti prefinjeno disanje Prirode. Zna da se pokretač ljudskog djelovanja krije u dubinama nesvjesnog i u zapletima njihovih snova. Uprkos tome, u njemu nema ničeg asketskog. Štaviše, on svoju svakodnevicu proživljava na vrlo praktičan način, baveći se poslovima vezanim za njegov Hotel Astrid i brinući se za svoju kolekciju insekata.

 

Napoleone je u suštini romantični idealista i uprkos svom tvrdoglavom skepticizmu, nikada neće prestati vjerovati u mogućnost da svijet učini makar malo boljim.

Facebook

Društveni mediji